Imam u svojoj glavi određenu sliku kako jedna muška osoba treba da se ponaša, bilo da je momak, prijatelj, otac, muž, brat, deda. To nije slika nekog idealnog muškarca, to je prosto slika sasvim obične muške osobe sa najjednostavnijim ljudskim osobinama.
Ja sam stava da ženi treba dopustiti da bude žensko: da bude ženstvena, nežna, osećajna, da se ponekad predomišlja, da ima prednost, da joj se posvećuje pažnja, vreme, ljubav. Stava sam i da muško mora da bude muško: da bude stabilan, zreo, da poštuje žene, da ponekad popusti, da preuzima inicijativu, da je često on taj koji kontroliše situaciju. Međutim, kako vreme prolazi izniču muškarci sa sve više ženskih osobina – stalno se bre nešto nećkaju, sve oni ne znaju zaboga, pa im je nešto svejedno, pa “ti odluči”, to čeka da ga žensko zove svakog dana, da mu se stvari govore i bez pitanja, da mu se stvari čine bez ikakvog vraćanja, to bi dramilo kad mu nešto ne odgovara. Čini mi se da će još malo izroniti generacija muškaraca koji će očekivati da im se otvaraju i pridržavaju vrata.
Mene bi zaista bilo sramota da budem muškarac bez ikakve inicijative. Mislim da današnji muškarci smatraju sebe muškarcima samo zato što imaju to nešto tamo dole. A poznajem bar 70% žena koje metaforički imaju veća to dole od njih. Mene to zaista užasava. U-ža-sa-va! Hajde što se i ne trude da budu muškarci, nego što samim tim tebi ne dozvoljavaju da budeš ono pravo žensko!
Ma jooook, pa to bi se sve nešto nećkalo do 30, pa i do 40 godina. Kao kad vidiš one degene sa sedom kosom po diskotekama kad odmeravaju one klinke od 18, 19. Ili one “oženjen sam, a kao momak živim”. Juče sam videla jednog mladog tatu, izgleda mi kao da nema ni 30 godina, vraća se sa posla, onako fino obučen šarena košulja, u desnoj ruci nosi torbu i sako, a u levoj punu kesu pelena za bebe. Nema apsolutno ništa lepše ot toga. Treba li uopšte da pitam koju scenu više volite da vidite?!
Još se uvrede kad im kažete da su veća žena nego vi. Ha, tipično ženski.
Ovo vreme je bolesno.